Osnovna škola Luka Sesvete

Naša pisma potpisana šifrom ubacili smo u ljubavni sandučić u Knjižnici Sesvete i nagrade osvojili!

U četvrtak 13. veljače 2014. u Čitaonici Knjižnice Sesvete troje učenika 4.b razreda ponosno je preuzelo svoje nagrade, knjige.

U kategoriji učenika četvrtih razreda nagrađeni su :

1. mjesto Lucija Lubina, ljubavno pismo Petra Pana prijateljici Wendy

2. mjesto Adam Sedlar, ljubavno pismo kralja Dmitra Zvonimira kraljici Jeleni

3. mjesto Petra Rupčić, ljubavno pismo Pauline P. dječaku Luki

Čestitke našim romantičnim dušama 4. b!

Svim zaljubljenima i onima koji će to biti sretno Valentinovo!

Pismo Lucije Lubina:

Dragi Petre!

Kako ti je? Brineš li se za sebe? Letiš li do zvijezda?

Tu ima dosta prijatelja, no ni jedan nije kao ti. Zato, ne brini se.Ti ćeš mi uvijek biti najdraži. Ako odlučiš letjeti do zvijezda i tamo kampirati, molim te, povedi i mene. Jako mi fališ, a vidjeli smo se nedavno. Ne mogu bez tebe, jednostavno ne. Stalno pišem o tebi ali mi nitko ne vjeruje. Baš su nevjerni kao nevjerni Toma. Nitko, kad ti kažem nitko, onda nitko; niti moja prijateljica mi ne vjeruje.

Moja braća i ja jedini smo u gradu koji vjeruju u čuda, meni je to baš slatko. Zapravo, ti si mi sladak. Nemoj to shvatiti kao da nemam riječi pa mumljam nešto bezveze. To nije tako.

Kad pismo stigne, napiši kako ti je u Nigdjezemlji. Ima li ledenih pahulja ili vam padaju sladoledi? Ja to ne znam tako da ću otkriti kada mi napišeš.

Meni je ovdje hladno. Pada jaki i hladan snijeg. Svaki dan sve više. Grijalice rade najjače, no baš ne pomažu. Želim čuti kako je tebi. Molim te,  kad stigne ovo moje pismo, odgovori mi ili doleti k meni. Moraš se paziti: tu lebde srca noću, da te ne zarobi koje. Stalno te sanjam. Svaki put kad te zagrlim, probudim se. To mi se baš ne sviđa jer te ne mogu prestati sanjati i sanjariti o tebi.

Sad se moram pozdraviti s tobom jer želim da moje pismo stigne što prije.

Voli te i ne može bez tebe,

Tvoja voljena Wendy

Pismo Petre Rupčić:

Dragi Dino!

Stalno mislim na tebe i nisam mogla odoljeti da ti napišem ovo pismo. Voljela bih da imamo još jednu Školu u prirodi, poput ove nedavne u Zadru.

Voljela bih da smo svakodnevno skupa. Htjela bih da se naše ruke jednom spoje i više nikada ne razdvajaju. Kad bi barem mogli provesti cijeli dan skupa. Osjećam se usamljeno bez tebe. Ne mogu snivati lijepe snove ako u njima nema tebe... Hladno mi je, ali u duši mi je toplo čim pomislim na tebe.

Šteta što su ljetni praznici tako dugi i što si otputovao u Split. Otputovat ću i ja u Dubrovnik isti dan kada se ti vratiš. Šteta, opet ćemo biti razdvojeni. Opet će naša srca biti razdvojena. Duša mi je žedna tebe. Svoj život ne mogu zamisliti ako ti nisi u njemu. Kad bi bar bili skupa i razmišljali kako svijet može biti okrutan. Ljubav moja prema tebi veća je od svakog mora. Želim te vidjeti ovog trenutka.

Nema dovoljno riječi ni papira da ti kažem koliko te volim.

Voli te i ljubi,

tvoja Paulina

Pismo Adama Sedlara:

Moja voljena Jeleno!

O tebi stalno mislim. Nisam ti puno pisal jer sam imal puno posla. No sad kad gledam more, sjetil sam se nate. Ja bi htel da ti ne zamaraš sebe i da ti v Biogradu na moru se ne kupaš jer bu došla zima. Jako se brinem za tebe. Htel bi da nejdeš po gradu jer pušu strašni vetrovi. Još bi te sam zamolil da mi puno pišeš. Nemoj mi zameriti kaj sve to od tebe tražim, ja se sam zate brinem. Kao kralj imam puno posla. Nadam se da buš brzo došla da te zagrlim. Jako mi fališ. Po noći se vrtim v krevetu dok sanjam tebe i mene u zagrljaju. Srce mi puca od brige. Sam se ti čuvaj i nej se brinuti za mene.

Voli te kralj Zvonimir

Šalje: Dmitar Zvonimir, Kninska utvrda

Prima: Jelena, utvrda u Biogradu