Osnovna škola Luka Sesvete

Prvo je trebalo izabrati kakve ćemo didaktičke igračke načiniti. Trebalo je smisliti igračke i za djevojčice i za dječake. Dječaci se radije igraju s autićima, a djevojčice s lutkama. Svi vole slagalice.

Djeca predškolske dobi  posebna su i po tome što njihove igračke moraju biti sigurne, čiste i načinjene od ekološki prihvatljivih materijala. Igračke koje smo odlučili napraviti morale su biti neškodljive i omogućavati razvoj djece.

Kao materijal smo odabrali drvo – ono je najprirodniji mogući materijal. Moći ćemo ga lako piliti, brusiti, a poslije sastavljanja igračaka obojiti ekološkim bojama.

Po materijal smo morali ići u neki od drvnih centara. Šperploča, daske, kolci... Sve nam je to potrebno. U nemogućnosti pronalaženja sponzora, sav materijal kupljen je novčanim sredstvima Osnovne škole Luka.

Kontaktirali smo ljude na terenu kako bismo doznali koliko igračaka trebamo napraviti. Željeli smo da svako dijete dobije barem jednu drvenu igračku. Od odgajateljice u dječjoj igraonici Gunja smo saznali da se u njihovom selu nalazi oko 90-ero djece predškolske dobi.

Tjedan dana prije Dana otvorenih vrata, pripreme su ušle u završnu fazu. Materijal je trebalo iskrojiti, odnosno od većih komada načiniti manje, prema mjerama iz nacrta. U školi nismo imali potrebne ručne strojeve pa su nam u pomoć priskočili dugogodišnji partneri naše škole u projektima i programima iz područja tehničke kulture Zagrebačka zajednica tehničke kulture i Klub mladih tehničara Sesvete.

Voditelj KMT Sesvete, gospodin Franjo Jelić, stavio nam je na raspolaganje strojeve centra, ali i  ponudio svoj rad na opasnim strojevima poput cirkulara i tračne pile. U ime naše škole, ravnateljica Marina Sabolović potpisala je s Glavnom tajnicom Zagrebačke zajednice tehničke kulture, gospođom Gracielom Pukšec, sporazum o suradnji. Zagrebačka zajednica osigurat će nam i prijevoz koji je potreban kako bismo igračke dopremili u Gunju.

Na Dan otvorenih vrata došli smo ranije od svih. Imali smo puno posla. Organizirali smo se u skupine prema radnim postupcima. Djevojčice su činile kreativni dio tima, a dečki su obavljali grublje operacije poput piljenja, brušenja i sastavljanja igrački.
Nika, Helena, Maria, Maja, Nastja, Magdalena, Klara, Barbara i Gita oslikavale su plohe šperploče akrilnim bojama, stvarajući motive budućih slagalica. Nakon sušenja boje, trebalo je na stražnju stranu šperploče nacrtati mrežu kvadrata kako bi nakon piljenja svi dijelovi bili iste veličine i oblika. To je bio posao za Marina, Jana  i Antu.  Stjepan, David i Jakov su potom pilili slagalice pomoću električne pile na kvadratne dijelove.

Brusnim papirom je trebalo svaki dio svake slagalice obrusiti kako se djeca ne bi ogrebala na sitnom iverju. Po završetku brušenja, slagalice smo pakirali u kutiju.

Drugi tim dovršavao je didaktičke autiće i aviončiće. Jurica i Toni obrusili su sve kotače, karoserije i osovine drvenih autića. Marko ih je kontrolirao i sastavljao. Gotove autiće i avione lakirale su Mihaela i Maja.

Svi smo zajedno posjetiteljima objašnjavali što radimo i kome ćemo darovati radove.

Marljivo smo radili i ta četiri sata brzo su proletjela. Umor nam je zamijenilo zadovoljstvo obavljenim poslom. Na kraju dana prebrojili smo načinjeno: 28 slagalica, 25 autića i 12 aviončića. Ukupno 65 igračaka. Nije loše, ali imamo još posla... Nastavit ćemo do planiranih 90 igračaka. Želimo vidjeti smiješak na 90 dječjih lica.

Učenici i voditelj projekta, profesor Mladen Vidović