Jurajev tata odjenuo je poštarsku uniformu koju čini odijelo, prsluk, jakna i kapa, te je preko ramena objesio ogromnu poštarsku torbu. Iz daljine se na odijelu nazirao žuti znak roga, znak Hrvatske pošte.
Saznali smo da je rog simbol trube, tj. u prošlosti su poštari najavljivali svoj dolazak trubljenjem u trubu.
Doznali smo što je posao poštara, što nosi u torbi, kako se pošta prikuplja, dostavlja u poštu, razvrstava , dijeli primateljima. Naši poštari razvažaju poštu biciklima, elektro biciklima, motorima, kombijima… U kombiju je i sef gdje se čuva novac. Doznali smo gdje se nalazi Glavna pošta u Zagrebu, te u Sesvetama. Pošte jamče sigurnost slanja pošiljaka pošte. Ukoliko se zagubi, može se uputiti prigovor te se zagubljeno mora pronaći.
Interesantno je bilo doznati kako se čuvaju novci u poštarskim torbama ukoliko se nađu na meti lopova. Posebnom spravicom koju svaki poštar nosi sa sobom, ako mu se ukrade torba, pritiskom na spravicu “farbač”, razlije se tinta po novcu te je takav neupotrebljiv.
Svi smo htjeli staviti na rame poštarsku torbu, koja je i prazna poprilično teška. Inače, ako niste razmišljali ili znali, najopasnija i najdosadnija životinja za poštare su psi.
Na kraju smo se grohotom nasmijali “poštarskim” šalama koje su izveli Juraj i Jurajev tata.
Puno hvala našem gostu gospodinu Krunoslavu Hanžeku na gostovanju i poklonjenom vremenu te čestitke Juraju na smiješno ispričanim vicevima s tatom!
Učenici drugih razreda s učiteljicama
