Do Hrvatske Kostajnice učenici su stigli autobusima. Prvi zadatak bio je upoznavanje života i djela hrvatskoga fotografa i novinara Gordana Lederera na brdu Čukur, na kojem mu je podignuto spomen obilježje. Gordan Lederer poginuo je na radnom mjestu, pogođen metkom snajpera, snimajući hrvatske borce u akciji na brdu Čukur 10. kolovoza 1991. godine tijekom srpskih napada na Pounje. Iza sebe je ostavio mnoge video zapise koji i danas vrlo slikovito govore o prvim danima Domovinskog rata. Poznat je naknadni montažni uradak njegovih ratnih snimaka Banijska praskozorja.
Odavši počast hrvatskom novinaru, učenici su se uputili u centar Hrvatske Kostajnice. Ime potječe od riječi kostanj, što je jedna od starijih varijanti hrvatske riječi kesten. S obzirom na to da je kraj bogat kestenjem početkom listopada građani ovoga lijepoga grada organiziraju višednevnu manifestaciju Kestenijadu.
Grad stotinama godina krasi Zrinski grad, stara utvrda s kraja 13. stoljeća koja se nalazi na otočiću omeđenog Unom i Unčicom, nedaleko od utvrde je i granica s Bosnom i Hercegovinom. Učenici su razgledali utvrdu koja je stoljećima branila Hrvatsku od neprijatelja. Saznali su i bitne činjenice o prošlosti ovog važnog graničnoga područja za Republiku Hrvatsku.
Prvi pisani spomen o Hrvatskoj Kostajnici datira iz 1240. godine, u ispravi meštra templarskog reda iz Hrvatske Dubice. Zrinski grad prvi put se spominje krajem 13. stoljeća, dvjesto godina kasnije postaje utvrđeni grad, a najpoznatiji vlasnici bile su obitelji Frankopan i Zrinski. Grad je od sredine 16. do kraja 17. stoljeća bio pod turskom vlašću, a nakon toga postaje jedna od bitnijih graničnih točaka u obrani Hrvatske i Habsburške Monarhije. S lijeve strane rijeke Une, podno brda i park-šume Djed, razvilo se središte grada koje krasi barokna crkva sv. Antuna Padovanskog te franjevački samostan, oba objekta izgrađena sredinom 18. stoljeća. Hrvatskom Kostajnicom jedno je vrijeme prolazila glavna cesta koja je povezivala Istanbul i Trst, a uz Zrinski grad izgrađen je most koji se i u današnje vrijeme nalazi na istom mjestu, samo je drvenu konstrukciju zamijenila ona betonska. Župna crkva sv. Nikole izgrađena je u 18. stoljeću u središtu grada, a velikosrpski agresor ju je 1991. godine do temelja uništio u Domovinskom ratu, pa su do danas ostale samo ruševine. Crkva sv. Antuna Padovanskog i franjevački samostan također su uništeni 1992. godine u Domovinskom ratu, ali nakon oslobođenja od srpskog okupatora krenulo se s obnovom, koja je i dovršena 2001. godine.
Nakon učenja na terenu učenici su šetali do park-šume Djed gdje su ručali, družili se i igrali sportske igre. Oko 18 sati stigli su na svoju Luku uz Vuger.
