U ponedjeljak 17. veljače 2020. sedmaši su sa svojim razrednicama Danielom Kresić, Anom Ostojić, Silvijom Kovačić, Davorkom Pekišić, učiteljicom hrvatskoga jezika Valentinom Čančić, socijalnom pedagoginjom Mirjanom Rišavi i ravnateljicom Marinom Sabolović posjetili kazalište Žar ptica i pogledali predstavu Ako kažeš, gotov si!
Sve češći i nikad dokraja iskorijenjen problem vršnjačkog nasilja pogađa djecu više nego što mislimo, a žrtva ili počinitelj može postati bilo tko. Kolege iz školskih klupa, društvo iz kvarta, braća i sestre, bratići i sestrične, prijatelji i poznanici, prijatelji prijatelja i poznanici poznanika – svi se mogu naći s jedne ili s druge strane začaranog kruga bullyinga. Kako se nositi s problemima? U kakvim se oblicima manifestira vršnjačko nasilje? Kako ga prepoznati? U kakvoj je ono vezi s društvom u kojemu živimo? I kakav je osjećaj kada sam postaneš metom bullyja?
Predstava “Ako kažeš, gotov si!” mladim gledateljima približava poteškoće, muke i nesigurnosti tinejdžera koje se stvaraju na njima dobro poznatom terenu škole. Pritom se učionice na sceni pretvaraju u pravu školsku arenu (i stvarnu, i virtualnu), a glavna oružja kojima se koriste učenici sežu od uvreda, ucjena, prijetnji, batina do tek jednog fatalnog klika koji je dovoljan da se uzdrma čitav svemir protagonista predstave.
Predstava uključuje četiri ispovijesti žrtava bullyinga postavljene u okvir pomaknutog realityja pod vodstvom Majstora ceremonije, utjelovljenja ultimativnog bullyja. Protagonisti su prepoznatljiva lica iz školskih klupa. Ena je zbog kožne bolesti i poruge kolega prisiljena stalno mijenjati škole. Senzibilni Tomica razbija stereotip o tome da dečki nikad ne plaču. Bela ljubav i ostvarenje pronalazi u kiši lajkova. Nika mrzi top liste i pribojava se da će završiti na dnu školskog hranidbenog lanca. A tu je i čitav niz manjih i većih uloga u koje uskaču glumci, iskušavajući se u pozicijama bullyja i žrtava.
Školska arena ove predstave satkana je od klikova, lajkova, klipova, emoticona i ekrana kao zrcala u kojemu se ogledavaju izvođači i gledatelji. “Ako kažeš, gotov si!” upućuje nam, upravo suprotno prijetnji iz naslova, kako je u toj nemilosrdnoj areni pa tako i u kazalištu važno pronaći svoj glas i progovoriti o osjetljivim temama. Jedino se na taj način može stvarati bolje društvo.
