Osnovna škola Luka Sesvete

 ZALJUBLJENOST

Mislio sam da je veljača i vrijeme ljubavi prošlo,

Ali zapravo je po mene tek sad došlo.

U školi sam sasvim nemiran, tresu mi se noge,

Cijelo vrijeme me gledaju, učiteljeve oči stroge.

Crvenim se od pomisli na nju same.

Kako li predivne mogu biti dame,

I nikako da joj kažem da je volim jako

Ali nije vam ni to, baš previše lako.

Zato samo sjedim, gledam je i šutim,

Dok u sebi za samo jedan njen pogled žudim.

Nadam se samo, da ovako neće biti dugo još,

Jer u ocjenama sam stvarno postao jako, jako loš!

PRIJATELJ

Biti pravi prijatelj stvarno nije lako,

Moraš nekog voljet, stalno i jako.

Kad osjetiš da taj netko je tužan,

Uvijek je jedan topli zagrljaj nužan.

Prvo mora tvoje povjerenje steći,

A onda mu možeš sve tajne reći.

On je tu da ti pomogne kad god ti treba,

On je tu da te voli sve do neba.

Bio on brat, sestra, ili netko u školi,

Vjeruj mi da će ti ublažiti sve boli,

a ako još takvog prijatelja nemaš, strpi se malo,

sigurno je nekome do tebe jako stalo!

NAŠA PREDIVNA HRVATSKA

Moja Hrvatska kroz mnoga zla je prošla,

A pogledajte do kuda je sada već došla!

Skoro tisuću godina po tuđom smo bili vlasti,

I sada više nikad pod nečiju cipelu nećemo pasti.

Bistre su i čiste, rijeke predivne zemlje ove,

Životinja ima puno, svaki dan se dosele neke nove.

A tek naše velike šume, pune zelenila i čistog zraka,

Samo prohodajte njima, i svaka će vam briga postati laka.

I žitnice velike u našoj državi se kriju,

Litre i litre znoja, za naše brašno ljudi liju.

Svi sigurno znaju za Jadransko plavo more naše,

Svakom malo čiste tople vode za smirenje paše.

Neka su tu i šume i sloga i žitnice i more,

Neka se zastave hrvatske vijore!

UČITELJI

Većina djece u školu zapravo baš i ne voli ići,

Kao što se za nju također u rano jutro ne vole dići.

Ali najgore im je kad im učitelji nikad ne daju van,

Moraju zbrajati i zbrajati dok ih vani poziva sunčan dan.

Tone i tone zadaća zbog učitelja moraju pisati,

Zbog njih i one dosadne priče, stalno moraju čitati.

No nije ni učiteljima baš tako lako,

Oni se za svako dijete narade vrlo jako.

I nije im lako upisivati ocjene svake noći,

I u školu kao i djeci, nije im lako doći,

No oni sve to rade za dobrobit svih nas,

Jer znaju da nam je znanje u životu jedini spas,

Pa onda nama prenesu sve što oni znaju,

I zato nam toliko zadaće daju,

Jer će znanje kad tad trebati svima nama,

Neće uvijek sve riješiti umjesto tebe mama,

Zato moramo znati, pisati, zbrajati, množiti na način kraći,

Da se u životu uvijek nekako znamo snaći,

Zato nam trebaju učitelji uvijek,

Da budemo veseli i pametni zauvijek!