Osnovna škola Luka Sesvete

U Muzeju suvremene umjetnosti

    U srijedu 30.listopada 2013. svi četvrtaši posjetili su Muzej suvremene umjetnosti i tamo ostvarili jednu vrlo zanimljivu terensku nastavu. Osim što smo vidjeli prekrasnu zgradu Muzeja, u kino dvorani Muzeja pogledali smo film Blizanke, razgovarali smo s redateljem Draženom Žarkovićem, a poslije smo obradili filmsko djelo.

    Film je bio u crno bijeloj boji na njemačkom jeziku. Film Blizanke je dječji igrani film. Kroz radnju filma pričanjem nas je vodio sam pisac književnog djela Blizanke, Erich Kastner. Film mi se jako dopao jer su djeca glavni glumci, zbog titlova jer sam mogla vježbati čitanje, jer sam čula njemački jezik, a jedina zamjerka je crno bijela slika. Nazanimljivije mi je bilo kada su se dvije sestre blizanke po imenu Luise i Lotte prvi puta srele u jednom kampu  na jezeru Ziebilu. Tužan dio mi je bio kada se Lotta razboljela, jer sam mislila da nikada neće ozdraviti, no sve je na kraju odlično završilo. Bilo je i smiješnih dijelova. Jedan od njih je kadasu Luise i Lotte stale pred Lusisnog psa, a on je jadan svoje čuđenje izrazio okretanjem glave lijevo desno. Muzika je uglavnom bila klasična glazba, ali čuli smo i dijelove iz dječje opere Ivica i Marica. No stavimo sa strane sve i popričajmo o likovima, a ima ih puno. To su Luise, Lotte, Luiselotte Kerner, dirigent Ludwig Palfi, rezi, slikar gabrijel,Irene, Truda, doktor i voditeljice kampa. Lotte je živjela u Munchenu. Bila je mirna i ozbiljna (za svije godine), povučena, odgovorna, znala je kuhati, pospremati i najvažnije sama se brinula o sebi. Lotta je živjela s mamom tj. s Luselottom Kerner. Lotta je uvijek imala urednu kosu s pletenicama. Imala je vrlo skroman i siromašan život. Pređimo na Luisu. Luise je živjela u Beču. Za razliku od Lotte bila je nemirna, neozbiljna, zlobna, neodgovorna, nije znala kuhati, i pospremati. Bila je potpuno drugačija od Lotte. Luise je živjela s ocem dirigentom Palfijem. Luise je za razliku od Lotte imala razbarušenu kosu s kovrčama. Imala je uspješan i otmjen život. To su dva glavna i najvažnija lika. Nije mi se svidjela Irene. Nije voljela djecu i nije znala što je prava pravcata ljubav. Čak su je u nekim djelovima prikazali kao vješticu. Svidio mi se i slikar Gabrijel, zato jer je svojom osjećajnom i plemenitom dušom pomogao Lotti (Luisi) riječima da bude jaka i da izdrži do kraja. Poslije filma iznenadio nas je redatelj filma Zagonetni dječak Darko Žarković. Redatelj me oduševio. Bio je jako simpatičan. Strpljivo je odgovarao na naša pitanja. Doznali smo između ostalog što je posao redatelja, kako su snimali pojedine scene u Zagonetnom dječaku,opisao je najtežu scenu koju su morali snimiti. Na kraju je rekao kako se odlučio postati redatelj. Razlog je to što je oduvijek pokazivao zanimanje za film.

Na analizi filma s kustosicom razgovrali smo o scenariju, adaptaciji i o igranim filmovima za djecu i mlade. Na analizi filma sam doznala što je scenarij i adaptacija. Scenarij je sadržaj radnje filma, a adaptacija je prilagodba književnog dijela za scenarij.

    U Muzeju suvremene umjetnosti mi je bilo jako lijepo, zabavno i uzbudljivo. Najviše mi se svidjelo gledanje filma i po tome ću uvijek pamtiti ovu terensku nastavu.

Karla Galešić, 4.b

U Muzeju suvremene umjetnosti

    U srijedu 30.listopada 2013. svi četvrti razredi Osnovne škole Luka su krenuli u Muzej suvremene umjetnosti. U Muzej smo išli da bismo upoznali redatelja Dražena Žarkovića i kako bismo pogledali dječji igrani film Blizanke.

    U kino dvorani Muzeja pogledali smo film. Film mi se većim dijelom svidio, a manjim baš i ne. Sviđalo mi se zato što je njemačkom jeziku, jer je pripovijedač bio sam Erich Kastner i jer su u filmu glavni likovi djeca. Film je bio jako poučan i zabavan. Nije mi se dopalo jer je film snimljen u crno bijeloj boji. Najzanimljiviji dio mi je bio kada su se Lujzini i Lotini roditelji pomirili, a tužno mi je bilo kada je Lujza udarila Lottu u cjevanicu. Smiješno je bilo kada su se obje blizanke obukle isto, te ih nitko nije mogao razlikovati. Tada je Lujzina prijateljica povukla Lujzu za kosu, a ona ju je udarila. Svi su shvatili koja je blizanka, jer je Lujza uvijek bila življa. Muzika je bila smirujuća i ugodna te je pratila radnju filma. Najviše mi se svidjelo čuti nježni zvuk klavira. Lik koji mi se nije svidio je lik Irene Gerlah, djevojke gospodina Palfija, oca djevojčica. Nije voljela ni Lujzu, a niti Lottu kasnije. Najviše mi se dopao lik Lujzelotte, majke djevojčica, jer je jako pazila svoju djecu i puno ih je voljela. Film je snimljen na njemačkom jeziku pa su se Amerikanci dosjetili napraviti američku verziju filma pod naslovom Zamka za roditelje. Film je smješten u američke uvjete. Oba filma imaju svoje sličnosti i razlike. Slično je da su se cure upoznale u kampu. Jedna drugu su u početku mrzile, mire se. Dogovaraju se za zamjenu. Jedna odlazi majci druga ocu. Različito je što je tata u jednom filmu dirigent, a u drugom vinar i vinogradar. Majka je u amerčkoj verziji modna dizajnerica i dobro zarađuje, a u drugom ima slabije plaćen posao. Roditelji su se susreli u hotelu, a u crno bijelom filmu u očevom stanu.

   Poslije filma smo pričali s redateljem filma Zagonetni dječak, Draženom Žarkovićem.  Susret s redateljem mi nije bio nešto posebno jer nismo detaljno razgovarali s njim i zato što nisam nikad čula za njega, pa on za mene nije bio zanimljiv. Poslije filma i susret a s redateljem išli smo na radionicu s tetom kustosicom Petrom. Na radionici-analizi filma rješavali smo listiće, pričali smo o filmu, što nam se svidjelo, što nije. Naučili smo što je scenarij, da je adaptacija prilagodba književnog djela za filmski scenarij.

    U Muzeju suvremene umjetnosti mi je bilo odlično. Jedina zamjerka je to što film bio crno bijele boje. Najviše mi se svidjelo na analizi filma, kada smo pričali o filmu i rješavali listiće. Ovu terensku nastavu ću pamtiti po gledanju filma Blizanke i po susretu s redateljem Draženom Žarkovićem. Moja očekivanja su se ostvcarila, a to je gledanje filma Blizanke.

Marija Topić, 4.b