Osnovna škola Luka Sesvete

Vanzemaljac u mom ormaru

          U svemiru, u nekom dalekom budućem vremenu, živio je vanzemaljac Kori. Živio je na Jupiteru. Jednoga dana Kori je laserom pucao u zvijezdu. Zvijezda se rasprsnula i nastala je crna rupa. Kori je prošao kroz nju i došao u prošlost, ada toga nije znao. Našao se u ormaru djevojčice Lane.

         Lana je bila razmažena djevojčica. Obožavala je odjeću i u svom je ormaru imala mnogo lijepih stvari. Otvorila je ormar i među odjećom ugledala neko čudno stvorenje.

„Zubi su to odvratni, a oči velike, crne kao čađa. Imaš plikove po cijeloj glavi!“ zaprepastila se ona. Kori se iznenadio. Pričali su drugačijim jezikom, ali su se nekako sporazumjeli.

       Lana je Korija povela u šetnju Sesvetama. Njemu je sve bilo čudno. Naravno kada je kroz crnu rupu upao u 2014. iz 5627. godine s potpuno drugačijeg svijeta. Dok su šetali Kori je slučajno laserom pogodio četiri motora, devet automobila i šest semafora. Morali su brzo pobjeći prije no što dođe policija. Otišli su u Lanin vrt. Lana je izvadila krumpire iz zemlje, a Kori ih je laserom pretvorio u „pomfri“. Nakon nekog vremena Koriju je počeo nedostajati dom iako se navikao na zemaljski život. Jednoga dana ormar se otvorio i puhao je snažan vjetar. Kori je znao da je to znak za povratak kući. Vratio se kući na Jupiter i rekao roditeljima da će na Zemlji ostati još dvije godine. Sa sobom je poveo svog vanzemaljskog psa.

      Kada se Kori vratio na Zemlju, Lana je već bila starica. Jedva ga se sjećala, te su se pomalo ispočetka sprijateljili. Njegov vanzemaljski pas Ljuti jako je zavolio Lanu.

Jednoga dana Kori i Lana odlučili su otići na odmor na Jadran. Nakupali su se do mile volje. Posjetili su Dubrovnik i otišli u Vinkovce, a zatim natrag kući. Njih troje su vremenskim strojem otputovali u daleku prošlost u doba dinosaura. Bila je to nezaboravna pustolovina. Ljuti je otrgnuo nogu T- reksa i dobio veliku kost, a Kori i Lana sočno meso. Kada su se vratili u sadašnjost Lana je umorna legla u krevet. U tim trenucima Kori se pitao što li mu rade roditelji, no čim bi svanulo jutro, nastavio je uživati s Lanom na Zemlji.

Šetali su livadom. Sjajno su se provodili. Lana je otišla do dućana kupiti namirnice za piknik. Kupali su se u jezeru kraj livade. Popili su par čaša limunade za osvježenje i pojeli par sendviča da ne budu gladni. Ljuti je prskao vodu na sve strane. Uživali su kao nikada do sada. Kada su se vratili kući, opustili su se uz televiziju. Sladili se kokicama, čipsom i limunadom dok su uživali u pogledu na lizalice posipane šećerom u prahu. Gledali su dokumentarac o vanzemaljcima. Kori se rasplakao, a Ljuti je jako, jako cvilio. Rasplakala se i Lana. Koriju je nedostajao dom.

        Jednoga dana, Lanina kći Nika je poslala Lanu u starački dom jer joj više nije mogla slati novac da joj olakša život. Kori i Ljuti su svaku noć potajice dolazili u starački dom. Lana se strašno razboljela. Odveli su je u bolnicu „Mir u duši“. Liječnici su se trudili pomoći Lani, no bila je već vrlo stara. Nažalost Lana je umrla. Kada je Kori to čuo i on je umro, ali od tuge za izgubljenom prijateljicom.

      Ljuti nije mogao ostati na zemlji bez svog gospodara. Vratio se kući na Jupiter sa sjećanjem na divno prijateljstvo između vanzemaljca s Jupitera i Lane sa Zemlje.

Marija Ačkar

4.a razred

Vanzemaljac u mom ormaru

             Jedne večeri majka je svom sinu pročitala priču o drugom svijetu gdje vladaju vanzemaljci. Ti vanzemaljci nisu voljeli ljude. Kada bi neki čovjek ušao u njihovu zemlju, poslali bi ga u strašnu šumu. Ne bi mu dali da se više ikada vrati. Bojali su se da će čovjek reći ostalim ljudima za njih. Mislili su da će ih ljudi iskorijeniti.

Dječak se toliko bojao te priče da je jedva zaspao. Noć je bila tiha, pa se jasno  čulo kako je počela padati jaka kiša. Izvana su se čuli jezivi zvukovi.  Dječak se prepao i probudio. Kada je  otvorio oči, vidio je nešto veliko ispred njegovog ormara. Otišao je vidjeti što je to. Kada ga je „to“  primjetilo, povuklo ga je u ormar. Tako se našao u velikom letećem tanjuru iznad crveno zelenog svijeta. Napokon se spustio. Vidio je samo zelene ljude s velikim očima. Izgledali su mu zastrašujuće. Iznenada nešto ga povuče. Bio je to zeleni čovjek. Odveo ga je na jedno super tajno mjesto gdje ih nitko neće vidjeti. Vanzemaljac je skinuo svoju glavu, a dječak je shvatio da je „to“ zapravo čovjek prerušen u vanzemaljca. Čovjek je pitao dječaka kako se zove. Rekao je da se zove Jakov. Prerušeni vanzemaljac je rekao da je on Darko. Darko je Jakovu ispričao da se ovi vanzemaljski ljudi jako boje nas običnih. Zato mu je Darko dao umjetno tijelo i glavu vanzemalaca te vanzemaljsko  ime Jenz. Darko mu je rekao kako da se ponaša i kako da priča. Darko je tamo već 5 godina  i zato ima iskustva. Darko je Jakova upoznao s njegovim prijateljima Jazom i Himom. Jakov je ubrzo naučio govoriti kao oni i raditi sve kao oni. Jakov je spavao kod Jaze s Darkom u gostinskoj sobi. Jenz, Jaz, Darko i Him svaki dan su se igrali na zelenoj livadi. Jedne večeri, Jakov je iz čista mira pitao Darka zašto je u vanzemaljskoj zemlji sve zeleno i crveno. Darko je rekao da je to nekoć bila šarena zemlja puna boja, no jednom davno došao je čarobnjak sličan čovjeku koji je obožavao zelenu i crvenu boju i tako cijelu zemlju napravio u crvenoj i zelenoj boji. Prvo su se svim silama ljutili no s godinama su se pomirili s tim. Darko je  rekao da od tada vanzemaljci ne vole ljude jer misle da taj čarobnjak bio čovjek, no nije bio. To je bio pola čovjek pola vanzemaljac. Jakov se nakon te priče usudio samo pitati postoji li rješenje za te čini. Darko je rekao da ima, da se vanzemaljci trebaju uvjeriti da im ljudi samo žele pomoći. Jakov više nije pričao nego je samom sebi zadao misiju da vanzemaljci povjeruju da su ljudi bezopasni. Prvo je otvorio školu za velike i male vanzemaljce pod nazivom „Mi smo jači“. Tamo su se u tjedan dana govorenja o ljudima vanzemaljci prestali bojati ljudi. Tada su napravili projekt i testiranje da se Jakov stvarno uvjeri da su oni spremni. Nakon toga Jakov je jedan dan skupio hrabrosti i pokazao svoje pravo lice vanzemaljcima. Oni su to smireno primili, no ništa se nije promijenilo. Te noći je Darko Jakovu otkrio drugi dio kletve tj. da jedan vanzemaljac mora naučiti ljudski govor i pisanje. Ovoga puta je i Darko pomogao Jakovu. Zajedno su odabrali Jaza. Jaz je prvo naučio abecedu zatim pisanje svih riječi. Svaki dan bi se vratila jedna boja u grad. Tako su Darko i Jakov učili Jaza svaki dan novu riječ, kako se piše i izgovara. Kada su Jakov i Darko naučili zadnju riječ, cijeli vanzemaljski svijet se zacrnio. Tako je bilo puna tri dana. Četvrti dan dogodio se potres. Vanzemaljci su bili prestravljeni. Potres je trajao pet sati. Nakon potresne havarije pojavila se jarka kratkotrajna svjetlost koja je zavirila u svaki kutak vanzemaljske zemlje. Postupno su se boje počele vraćati u vanzemaljski grad. Svi su bili sretni što je kletva razbijena. Odlučili  su napraviti Jakovu proslavu. Stariji su razgovarali, a djeca su se igrala na šarenoj livadi.

U jednom trenutku usred slavlja, Jakov čuje majčin glas kako ga zaziva.  Pred njim se pojavi veliki ormar, a svi njegovi vanzemaljski prijatelji nestanu. Muzika i glasovi se stišaju. Jakov uđe u ormar i nađe se u svom krevetu. Majka ga probudi. Jakov joj ispriča o svim zgodama koje su se dogodile u vanzemaljskom svijetu. Majka nije povjerovala da je to stvarno i rekla je Jakovu da je on to samo sanjao. Skoro ga je uvjerila. Kada je otišao po odjeću iz ormara, u ormaru se našla ona ista majica i one iste hlače iz drugog svijeta.

 Lucija Đumić, 4.b

Vanzemaljac u mom ormaru

             Jedne večeri majka je svom sinu pročitala priču o drugom svijetu gdje vladaju vanzemaljci. Ti vanzemaljci nisu voljeli ljude. Kada bi neki čovjek ušao u njihovu zemlju, poslali bi ga u strašnu šumu. Ne bi mu dali da se više ikada vrati. Bojali su se da će čovjek reći ostalim ljudima za njih. Mislili su da će ih ljudi iskorijeniti.

Dječak se toliko bojao te priče da je jedva zaspao. Noć je bila tiha, pa se jasno  čulo kako je počela padati jaka kiša. Izvana su se čuli jezivi zvukovi.  Dječak se prepao i probudio. Kada je  otvorio oči, vidio je nešto veliko ispred njegovog ormara. Otišao je vidjeti što je to. Kada ga je „to“  primjetilo, povuklo ga je u ormar. Tako se našao u velikom letećem tanjuru iznad crveno zelenog svijeta. Napokon se spustio. Vidio je samo zelene ljude s velikim očima. Izgledali su mu zastrašujuće. Iznenada nešto ga povuče. Bio je to zeleni čovjek. Odveo ga je na jedno super tajno mjesto gdje ih nitko neće vidjeti. Vanzemaljac je skinuo svoju glavu, a dječak je shvatio da je „to“ zapravo čovjek prerušen u vanzemaljca. Čovjek je pitao dječaka kako se zove. Rekao je da se zove Jakov. Prerušeni vanzemaljac je rekao da je on Darko. Darko je Jakovu ispričao da se ovi vanzemaljski ljudi jako boje nas običnih. Zato mu je Darko dao umjetno tijelo i glavu vanzemalaca te vanzemaljsko  ime Jenz. Darko mu je rekao kako da se ponaša i kako da priča. Darko je tamo već 5 godina  i zato ima iskustva. Darko je Jakova upoznao s njegovim prijateljima Jazom i Himom. Jakov je ubrzo naučio govoriti kao oni i raditi sve kao oni. Jakov je spavao kod Jaze s Darkom u gostinskoj sobi. Jenz, Jaz, Darko i Him svaki dan su se igrali na zelenoj livadi. Jedne večeri, Jakov je iz čista mira pitao Darka zašto je u vanzemaljskoj zemlji sve zeleno i crveno. Darko je rekao da je to nekoć bila šarena zemlja puna boja, no jednom davno došao je čarobnjak sličan čovjeku koji je obožavao zelenu i crvenu boju i tako cijelu zemlju napravio u crvenoj i zelenoj boji. Prvo su se svim silama ljutili no s godinama su se pomirili s tim. Darko je  rekao da od tada vanzemaljci ne vole ljude jer misle da taj čarobnjak bio čovjek, no nije bio. To je bio pola čovjek pola vanzemaljac. Jakov se nakon te priče usudio samo pitati postoji li rješenje za te čini. Darko je rekao da ima, da se vanzemaljci trebaju uvjeriti da im ljudi samo žele pomoći. Jakov više nije pričao nego je samom sebi zadao misiju da vanzemaljci povjeruju da su ljudi bezopasni. Prvo je otvorio školu za velike i male vanzemaljce pod nazivom „Mi smo jači“. Tamo su se u tjedan dana govorenja o ljudima vanzemaljci prestali bojati ljudi. Tada su napravili projekt i testiranje da se Jakov stvarno uvjeri da su oni spremni. Nakon toga Jakov je jedan dan skupio hrabrosti i pokazao svoje pravo lice vanzemaljcima. Oni su to smireno primili, no ništa se nije promijenilo. Te noći je Darko Jakovu otkrio drugi dio kletve tj. da jedan vanzemaljac mora naučiti ljudski govor i pisanje. Ovoga puta je i Darko pomogao Jakovu. Zajedno su odabrali Jaza. Jaz je prvo naučio abecedu zatim pisanje svih riječi. Svaki dan bi se vratila jedna boja u grad. Tako su Darko i Jakov učili Jaza svaki dan novu riječ, kako se piše i izgovara. Kada su Jakov i Darko naučili zadnju riječ, cijeli vanzemaljski svijet se zacrnio. Tako je bilo puna tri dana. Četvrti dan dogodio se potres. Vanzemaljci su bili prestravljeni. Potres je trajao pet sati. Nakon potresne havarije pojavila se jarka kratkotrajna svjetlost koja je zavirila u svaki kutak vanzemaljske zemlje. Postupno su se boje počele vraćati u vanzemaljski grad. Svi su bili sretni što je kletva razbijena. Odlučili  su napraviti Jakovu proslavu. Stariji su razgovarali, a djeca su se igrala na šarenoj livadi.

U jednom trenutku usred slavlja, Jakov čuje majčin glas kako ga zaziva.  Pred njim se pojavi veliki ormar, a svi njegovi vanzemaljski prijatelji nestanu. Muzika i glasovi se stišaju. Jakov uđe u ormar i nađe se u svom krevetu. Majka ga probudi. Jakov joj ispriča o svim zgodama koje su se dogodile u vanzemaljskom svijetu. Majka nije povjerovala da je to stvarno i rekla je Jakovu da je on to samo sanjao. Skoro ga je uvjerila. Kada je otišao po odjeću iz ormara, u ormaru se našla ona ista majica i one iste hlače iz drugog svijeta.

 Lucija Đumić, 4.b

Zmaj policajac

    Bio jednom jedan zmaj koji je živio u Zemlji Sreće na planetu Veselje. Tamo je bilo ljudi, zmajeva, robota, dinosaura, svega. Moglo se naći i drevnih naroda sve i od 60 milijuna godina prije Isusa. Jesam li vam spomenuo i da je Isus tamo?

    Zmaj policajac nije bio pravi policajac, nego policajac od loše pečenih hotdogova. Svi su ga obožavali. Oni bi samo došli sa svojim hotdogom na rukavicama sa zaštitom od vatre. Zmaj policajac bi istog trena puhnuo malo vatre i to bi bilo super brzo loše pečeno. No, jednog dana nestalo je smjese za hrenovke. Zli Marko ukrao je recepte za smjesu hrenovki. Zmaj policajac krenuo je u potragu za receptom. Obišao je sve galaksije za čak jedan dan, a recepta nije bilo. Dok su se ljudi na planetu pitali kada će doći zmaj policajac s receptom, planet Veselja više nije bio planet Veselja nego planet Tuge. Nitko nije mogao zamisliti sreću bez hotdogova. Sve je postalo sivo. Svi su se povukli. Egipćani su samo sjedili u palači. Dinosauri više nisu na proplancima igrali nogomet. Zmaj policajac vidio je planet i odlučio sam napraviti recept. Hodao je svojim planetom i naišao na stari baobab. On mu je rekao što treba napraviti i dao mu popis koji je glasio ovako: poraziti zlog Marka, spasiti malog Tina Murića na planeti Zemlji od nabijanja previše kila i zadnji i ujedno i najteži zadatak,  donijeti kristal svjetlosti na njihovu planetu. Kada sve to napravi na papir će se samo sve napisati. Tamo će pisati svi sastojci koji trebaju za hrenovku. Saznao je da će se zli Marko čim pojede feferon raspuknuti kao balon. Debelog Tina je spasio od nabijanja previše kila tako što je zaključavao sva mjesta s hranom u okolici od 30 000 kilometara. Zmaju policajcu ostao je zadnji, najteži zadatak – donijeti kristal svjetlosti na njegov planet. Otišao je na planet Svjetlosti i počeo tražiti kristal svjetlosti. Umjesto da je naišao na kristal, naletio je na vojsku goblina, vilenjaka i kiklopa kojom je vladao smeđi barun. Takvu vojsku nije vidio još od kad su Egipćani bili najimućniji narod na njihovoj planeti. Gavran mu je rekao da čuvaju kristal svjetlosti. Dok se zmaj policajac propitivao u sebi zašto 60 000 ratnika čuva kristal svjetlosti, shvatio je da će tamo ostati mjesecima, a možda i godinama. Stoga je odlučio napraviti kolibu. Prvi dan je smišljao kako će se dočepati kristala svjetlosti. Zmaj policajac se sjetio kako su mu Egipćani pričali o tome kako bi smeđi barun dao sve da proba rajčicu. Počeo je kupovati i posadio je 3 sjemena rajčice. Prošla je jedna godina. Zmaj policajac je počeo gubiti nadu. Jednog tmurnog dana na zemlju su izvirile 3 najljepše rajčice na svijetu. Odmah ih je ubrao i otišao Smeđem barunu. Smeđi barun teška srca preda zmaju policajcu kristal svjetlosti. Zmaj policajac se vrati u kolibu i zbilja na onom papiru o kojem sam vam na početku pričao, su pisali svi sastojci. Vratio se na svoj planet i počeo raditi hrenovke. Kada ih je napravio počeo ih je dijeliti. Svijetu su se vratile boje, dinosauri su opet igrali nogomet na proplancima. Zmaj se vratio starom poslu i pazio da ni jedna hrenovka nije sirova.

   To je kraj zmajeve avanture, a tko zna, možda opet netko uništi recept i smjese nestane. Ukoliko se to dogodi, opet ću vam sve ispričati točno kako je bilo.

Lovro Divić, 4.b