Kao i uvijek vožnja je za učenike najzabavniji dio puta, ovaj put nije dugo trajala. Za sat vremena stigli su Lepoglavu i terenska nastava je mogla započeti. Prošetali su lepoglavskim ulicama do Ekomuzeja čipke i čipkarstava. U muzeju su razgledavali postav o svjetski poznatoj lepoglavskoj čipki te su se i sami okušali u izradi ukrasa uz pomoć edukatorice. Za izradu čipke koristi se veoma tanak pamučni ili laneni konac. Lepoglavska čipka, bijela ili bež, sadrži stilizirane oblike flore i faune te barokne i geometrijske motive. Lepoglavska čipka vrsta je čipke na batiće i nalazi se na UNESCO-voj reprezentativnoj listi nematerijalne baštine čovječanstva. Saznali su da se u Lepoglavi svake jeseni održava i Međunarodni festival čipke. Poslije kratkog odmora učenici su posjetili pavlinski samostan s gotičkom samostanskom crkvom sv. Marije. Samostan je jedan je od najznačajnijih sakralnih arhitektonskih spomenika u Hrvatskoj. U njoj su pokopani pjesnik, pisac, propovjednik i leksikograf Ivan Belostenec i najpoznatiji predstavnik baroknog iluzionističkog slikarstva Ivan Ranger. Najvažnije Belostenčevo djelo je dvojezični latinsko-hrvatski rječnik Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih riječi). Ivan Ranger se u Hrvatskoj pojavio potkraj 1720-ih kao kasnobarokni slikar koji je na osebujan i vrlo prepoznatljiv način spojio tirolsku slikarsku tradiciju s elementima bavarskoga i talijanskog iluzionizma. Kao redovnik u pavlinskom samostanu u Lepoglavi slikao je u crkvama i kapelama svojega reda. Učenicima je posebno zanimljiv podatak bio da je u kompleksu pavlinskog Kaznionica Lepoglava.
Oko podne učenici su napustili Lepoglavu i svoju terensku nastavu nastavili u najljepšem hrvatskom baroknom gradu Varaždinu. Prvo su obišli gradsko groblje, zatim Stari grad te gradsku jezgru. Učenici su saznali brojne činjenice o prošlosti grada i uživali u ljepoti arhitekture. Za marijaterezijanskih reformi nakon 1755. u Varaždinu se nalazilo sjedište važnih institucija banske Hrvatske, ondje je zasjedao Sabor. U gradu su tada mnoge hrvatske velikaške obitelji podigle svoje palače (Draškovići, Keglevići, Patačići, Sermage, Batthyány, Erdődy), a zbog načina života i raskoši koja je vladala u gradu, Varaždin je nazivan »malim Bečom«. Susret s visokim Dalmatinca u Hrvatskom zagorju bio je poseban, palac Grgura Ninskog donosi sreću te su ga naši učenici s razlogom dirali, osim znanja potrebno je i malo sreće s Grgurova palca za bolji uspjeh na kraju šestog razreda.
Umorni od terenske nastave, ali ne i preumorni za sportske igre, učenici su ovaj prekrasan dan završili druženjem i igrom.
Kako su se proveli, pogledajte u fotogaleriji.
Marina Rezo, prof.
