Osnovna škola Luka Sesvete

Ovo bi mogla biti moja ulica

osvrt na predstavu

         Dana 2. studenoga u 18 sati krenuli smo pogledati kazališnu predstavu "Ovo bi mogla biti moja ulica". U početku sam mislio da će me predstava dojmiti, ali kad je završila, ostavila me je bez teksta. Predstava govori o nasilji među djecom i njegovim poslijedicama, te nasilju u obitelji.

      Predstava počinje pjesmom koju pjeva Lukina najbolja prijateljica, ali čim je spaomenula da je dečko u plavoj majici zadao smrtonosni udarac, pjesma se isti čas prekida. Radnja se razvija razgovorom između likova o Lukinom ubojstvu te pripremom za sprovod. Predstava je raspoređena paralelno te možemo istovremeno pratiti što se događa u kućama pojedinih likova, što me se jako dojmilo. Radnja se povremeno prekida iritantnim, te visokim zvukovima, pa sam morao pokriti rukama uši, da još i ne čujem zvukove deranja vikanja i prijetnji. Pred kraj predstave svi su glumci poludjeli od svega, te su počeli bacati namještaj i odjevne predmete po cijeloj sceni, a nakon toga prikazuje se razgovor nasilnika, njegove majke i brata. Na samom kraju, čovjek iz institucije za zaštitu govori, i govori, izjašnjava se i brani, ali to glumcima ništa ne znači jer njihovog dragog prijatelja Luke više nema.

        U cijeloj predstavi, po meni je ovdje bila najpotresnija i najtužnija. Glumci su nam nakon toga misao prenijeli pjesmom pri samom završetku predstave. Predstava mi je bila odlična i volio bih je ponovno pogledati.


                                                                                                           Karlo Potočki, 8. d

Ovo bi mogla biti moja ulica

osvrt na predstavu

          Dana 2. studenoga u Zagrebačkom kazalištu mladih održana je predstava ''Ovo bi mogla biti moja ulica'' redateljskog dvojca Tomić - Kovačić. Predstava govori o nasilju među mladima. Napravljena je na temelju priče Luke Ritza.

       U predstavi se pojavljuju psiholozi koji žele pomoći,novinar koji će jednog dana napisati istinu i njegova trudna žena, slučaj obiteljskog nasilja, mladi punker i njegova djevojka,kći policajke koja nikada nije povukla okidač,obitelj preminulog... U predstavi se također pojavljuje i Lukina prijateljica Lara Janić. Predstava se događa na dan sprovoda. Tijekom predstave glumci trzanjem ostavljaju dojam nervoze i straha. Pojavljuje se i iritirajući zvuk koji simbolizira nasilje. Na kraju dolazi lik koji simbolizira pravosuđe. Tek u tom trenutku vidimo da je pravosuđe u našoj državi trulo i nikada neće doći do pravde. Nakon završetka predstave započinje razgovor sa socijalnim radnicima. Tada svi govore da je nasilje ružno i da ga treba iskorijeniti, ali prije ili kasnije netko iz publike postat će nasilnik. Svi žele probleme riješiti razgovorom i zagrljajima dok smo svi mi zapravo samo pasivni promatrači koji žele pravdu postići šutnjom. Svi drugačiji koji žele razliku završe kao Luka dok ovi divni dobri pristojni dosadni idioti bez ikakvog pokušaja za isticanjem žive lagodnim životom i čude se nama ''čudnima'' jer ne želimo prihvatiti njihov autoritet.

        Svaki pokušaj kažnjava se etiketom nenormalnih nadrogiranih luđaka. Predstava na ostavlja bez daha svojom iskrenošću i necenzuriranom mišljenju. Predstava zaslužuje svaku pohvalu.

                                                                                                             Dora Pehar, 8. d

mentorica: Davorka Pekišić, prof.