preskoči na sadržaj

Osnovna škola Luka Sesvete

Vijesti iz života škole

Virtualna proljetna čarolija u 3. d

Autor: Željka Martan Buhin, 20. 4. 2020.

Prvih mjesec dana nastave na daljinu učenici 3. d razreda odradili su više nego odlično. Učiteljica nije ni slutila da će se i oni i njihovi roditelji u tome tako dobro snaći. Prate redovito nastavu na „trećem“ i odrađuju sve zadatke koje im njihova „prava“ učiteljica šalje.

Tako su izrađivali proljetne plakate, naslovnice svojih slikovnica, umne mape i brojne likovne radove, a za plakat „Vode našeg zavičaja“ mnogi će dobiti i prve „virtualne“ petice. A da za male vrijedne glavice nema praznoga hoda ni u trenutcima dokolice, dokazala je i naša Ljubica svojom pjesmom o stablu i pričom za koju je inspiraciju našla u proljeću.

Proljetna čarolija u mome gradu

            Hodam bosa po mekoj livadi koja me nježno škaklja po stopalima. Vidim oblak kako mi maše s koferom u ruci. Čeka ptičice da ga odvedu na sljedeću livadu. Čujem orkestar ptičica i zrikavaca. Bila je to predivna pjesma. Dirigent je bio mali mrav. Tako je spretno baratao vlatima trave. Bio je tu i mali puž koji je izgubio kućicu. Gorko je plakao. On je bio savršen za operu pa se uključio u zbor. Mali zeko bio je bubnjar. Spretno je lupkao nožicama o pod. Glavni pjevač bio je slavuj. Njegov glas odjekivao je cijelom livadom. Sunce je bilo plesač. Svojim zrakama veselo je obasjavalo livadu. Zujanje pčela dalo je svima do znanja da je to proljetna pjesma. I livada je puno pomogla. Ona nije dozvoljavala ulaz kosilicama jer bi to uništilo koncert. Flautu je svirao vjetar. Osim što je sve rashlađivao, stvarao je lijepu simfoniju. Stablo je bilo gitarist. O sitne grančice, prelazio je jednom velikom. Dječji žubor se isto uklopio.

 A ja? Ja sam samo gledala i slušala, slušala, slušala… Kada sam pogledala u nebo, onog oblaka nije bilo.

                                                                                   Ljubica Užarević, 3.d

 

 

STABLO

Bilo jednom jedno stablo,

neki govore da je staro,

a neki da je mlado,

a djeca bi se na njemu igrala rado.

Dok stablo je već zijevalo,

u grmlju dijete je jecalo,

jedva se micalo.

Što je bilo? - pitalo je milo.

Rugali su mi se đaci.

A koliko su oni stari,

jedva su prvaci!

Sutradan su došli đaci,

mali prvaci!

Stablo rugalicama đacima

nije dalo da se penju,

možete ih čuti kako stenju.

A mala djevojčica se od niže

penje prema više, više, više…

 Ljubica Užarević, 3.d




RASPORED ZVONA

JELOVNIK

   

PRATITE NAS NA INSTAGRAMU

PRATITE NAS NA FACEBOOK-u

NAŠ YOUTUBE KANAL

eTwinning

Tražilica
Korisne poveznice
CMS za škole logo
Osnovna škola Luka Sesvete / Otona Ivekovića 16, HR-10360 Zagreb-Sesvete / www.os-luka-sesvete.skole.hr / ured@os-luka-sesvete.skole.hr
preskoči na navigaciju