U srijedu, 22. veljače učenice karitativne grupe naše škole (Anita Tadić, Lucija Turniški, Monika Štrok, Kristina Zovko, Magdalena Marić i Lucija Ćurković) u pratnji naše ravnateljice Marine Sabolović, defektologinje Mateje Bublić i profesorica Slavice Barnjak i Verice Knežić posjetile su Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra te ih darovale darovima koje su za njih pripremili učenici drugih, šestih i osmih razreda.
Dojmovi učenica:
U bolnici Bistra dočekale su nas glavne sestre koje su nam pokazale bolnicu. Prvo smo obišli malenu djecu koja su nam se jako razveselila. Nasmiješila su se na svaki naš dodir. Zatim smo posjetile odrasle. Od njih ću najviše pamtiti Ninu koja je čak i razgovarala s nama. Na odlasku sam odlučila da ću i ja jednog dana volontirati u jednoj takvoj ustanovi jer su mi ta djeca doista prirasla srcu.
Monika Štrok, 8. c
Naša karitativna grupa je u pratnji ravnateljice i profesorice iz vjeronauka posjetila bolnicu u Bistri. Tamo su djeca i odrasli s teškim retardacijama. Prvo smo posjetili malu djecu s kojima smo se igrali i smijali. Zatim smo posjetili odrasle koji su nas tražili ruku. Bilo je teško i potresno gledati sve to, ali zahvaljujući tom iskustvu odlučila sam da ću, kada odrastem, volontirati i davati krv.
Lucija Turniški, 8. c
Dana 22.veljače 2012. posjetila sam bolnicu Bistru sa svojim profesoricama i prijateljicama. To mi je bio jedan od najvećih snova u životu. Odlazak tamo bio je kao odlazak k anđelima jer oni su anđeli zarobljeni u svom tijelu. Bez obzira na njihovu bolest i stanje u kojem se nalaze, imaju osjećajno srce i dušu. Kada ih samo dotaknete, imate osjećaj kao da u rukama držite cijeli svijet. Ta djeca su me promijenila u bolju osobu, osobu koja cijeni sve što ima. Brojim dane do ponovog susreta s njima.
Kristina Zovko, 8. d
Pri dolasku u bolnicu bili smo lijepo dočekani. Već u prvoj sobi u koju smo došli, bila su djeca. Na prvi pogled shvatili smo da su to posebna djeca. I najmanji dodir izmamio im je osmijeh na lice. Kada vidimo kakav je njihov život, koliko im je teško, shvatimo koliko je naš život predivan i koliko smo često nezahvalni za sve što imamo. To je iskustvo koje nam otvori oči u pogledu na život.
Lucija Ćurković, 8. f
Bistra_001.jpg
(1.24 MB) 
