Osnovna škola Luka Sesvete

Posjet Mariju Možniku i Gimnastičkom klubu Sokol

     U utorak, 12. studenoga 2013. posjetili smo Gimnastički klub Sokol u kojem trenira vrhunski gimnastičar Marijo Možnik. Marijo je sportaš koji trenira na gimnastičkoj spravi preči.  S njim smo se imali prilike družiti u trećem razredu kada nas je posjetio u velikoj dvorani naše škole.

    U gimnastičkom klubu dočekao nas je Marijo i ostali gimnastičari koji su odrađivali juternji trening. Ušli smo u veliku dvoranu s mnoštvom sprava i podom koji je cijeli bio prekriven crvenom mekanom podlogom, poput velike strunjače.  Mogli smo vidjeti gredu, konja s hvataljkama, preču, trampolin, ruče i mnoge druge gimnastičke sprave. Prvo smo se uputili u u prostoriju s mnoštvom trofeja. Rekli su nam da je klub star 139 godina. Vitrine su krasili pehari kojih je bilo najmanje stotinjak. Za to vrijeme Marijo nam je pripremio u velikoj dvorani poligon za vježbanje s mnoštvom radnih stanica koje smo sa smijehom uspješno odvježbali.  Marijo je već odradio trening i zaradio mnoštvo žuljeva na rukama te je samo kratko pokazao nekoliko okretaja na prečama. No, zato je zamolio drugog prečaša da nam on pokaže što zna.  Nakon mnoštva strmoglavih okretaja oko prečke, Marijo nam je rekao da je mladić drugi u Hrvatskoj na preči. Na kraju smo svi zajedno vježbali s Marijem  koji nas je i te kako dobro razgibao.

    Jako mi se dopao drugi susret s Marijem Možnikom. Zahvaljujem se učiteljicama i našoj prijateljici Mariji Topić jer bez nje ovaj izlet ne bi bio moguć. Naročito se zahvaljujem Mariju Možniku što nas je ugostio i postavio poligon koji mi se najviše dopao. Ovoj terenskoj nastavi dajem ocjenu odličan.

Petra Rupčić, 4. b

Klub Sokol

    U utorak, 12.11.2013. bili smo u posjetu Mariju Možniku u klubu gdje on trenira, a zove se Sokol.

    Čim smo stigli, otišli smo pogledati pehare koje su osvojili gimnastičari kluba. Nakon toga smo malo razgovarali s Marijem. Zatim smo vježbali na postavljenom poligonu. Hodali smo po uskoj gredi, ljuljali se na karikama, izvodili kolut naprijed i natrag na kosini, skakali na trampolinu te isprobavali na smiješnoj niskoj spravi s dvije ručke upirući rukama i podignutim nogama koliko smo snažni. Zatim smo s Marijem vježbali teške vježbe koje skoro nitko nije mogao napraviti. Na kraju smo Marija ispitivali o sportu te se fotografirali s njim.

Bilo mi je jako zabavno zato što mi se gimnastika jako sviđa.

Marcel Korbar, 4. b

Posjet Gimnastičkom klubu Sokol

    Ovaj utorak, 12. 11.2011. posjetili smo Gimnastički klub Sokol. S dobrom voljom pozvali su nas Marija Topić, naša prijateljica iz razreda te njezina mama jer je Marijo Možnik njihov rođak. Išli smo autobusom u grad, 4. a i naš razred 4.b. Mi dečki smo sjedili svi na okupu i putem se zabavljali.

    Kada smo stigli u klub, voditelj kluba nam je objasnio kako bi se trebali ponašati, kako ne bismo ometali sportaše koji su imali redovne treninge. Popeli smo se drvenim stepenicama na kat. S kata kao s terase smo promatrali dolje gimnastičku dvoranu. Vidio sam da tamo treniraju i djeca puno mlađa od nas. Bilo je mnoštvo gimnastičkih sprava. Ostavivši stvari, bosih nogu i odjeveni sportski uputili smo se u dvoranu s trofejima. Sve je bilo prepuno zasluženih pehara. Imaju još 4 sobe ispunjene peharima. Tada smo se uputili u veliku dvoranu. Na podu su bile jako mekane crvene strunjače koje smo odmah isprobali skakućući. Ugledali smo gimnastičare kako se vrte na preči, hodaju po gredi, kako se vrte na konju. Marijo nam je pripremio poligon gdje smo trebali hodati po uskoj niskoj gredi, popeti se na švedski sanduk i mirno skočiti s nje, popeti se na još jedan sanduk, skočiti na trampolin koji te odbaci na mekanu veliku strunjaču, zatim se primiš na spravu s dvije štange i sjedneš nisko u zraku kao da sjediš na podu odgurujući se rukama i odvojenih nogu od poda.  Slijedi stanica s ručama, gdje smo visili i ljuljali se, zatim smo napravili dva puta kolut naprijed. Svima je poligon bio super, pogotovo trampolin kojeg su svi htjeli isprobati. Na kraju smo još zajedno s Marijem vježbali. Pokazao nam je teške vježbe koje gimnastičari izvode. Nitko nije mogao napraviti niti jednu. Još smo malo vježbali, ali smo tada trebali krenuti natrag. Svi su skakali još malo na strunjači znajući da nećemo ostati još dugo. Popeli smo se, obukli, uzeli torbe i krenuli natrag.

    Na putu do škole razgovarali smo i razmjenjivali dojmove o dvorani i spravama za vježbanje. Posjet nas je oduševio i potakao želju da i sami jednoga dana postanemo gimnastičari.

Tin Tikvić, 4. b